Carević Aleksej Nikolajević Romanov je bio najmlađe dijete i jedini sin Cara Nikolaja II (Nikolaj Aleksandrovič Romanov) i Aleksandre Fjodorovne. Oslanjanje njegove majke na Grigorija Raspućina (Grigorij Jefimovič Raspućin) koji je tretirao Aleksejevu hemofiliju doprinijelo je uzrocima kraja Carske Rusije.

Aleksej je rođen 30.07.1904. godine u Peterhofu. Bio je najmlađe od petero djece i jedini sin. Njegove starije sestre bile su Vojvotkinje Olga, Tatjana, Marija i Anastazija.

˝Aleksej je bio centar ove ujedinjene porodice, fokus svih njihovih nada i osjećanja,˝ napisao je njegov tutor Pierre Gilliard. ˝Njegove sestre su ga obožavale. On je bio ponos i radost njegovih roditelja. Kada se osjećao dobro, dvorac je bila transformiran. Činilo se da se svi i sve što se nalazilo u njemu kupaju u suncu.˝ Iako inteligentan i osjećajan, njegovo obrazovanje je često prekidano djelovanjem hemofilije i bio je razmažen zbog toga što njegovi roditelji nisu mogli podnijeti da ga discipliniraju. Njegovi roditelji su imenovali pomorce koju su služili kao dadilje i koji su ga slijedili i pazili da se ne povrijedi. Bilo mu je zabranjeno voziti bicikl ili igrati se grubih igara.

Usprkos ograničenjima u pogledu njegovih aktivnosti, Aleksej je po prirodi bio aktivan i nestašan. Kao malo dijete, povremeno je zbijao šale na račun gostiju i znao je biti grub prema njegovim slugama i partnerima u igri. Ponekad je pozdravljao ljude koji su mu se naklanjali tako što bi ih udarao u lice i raskrvario im nos.

Njegov tutor, Pierre Gilliard, je nagovorio njegove roditelje da mu daju više slobode kako bi mu pomogli u razvoju samokontrole. Usprkos stalnim poteškočama sa hemofilijom, Aleksej je počinjao sa oslobađanjem od nekih ranijih slabosti kako je odrastao. Dvorjanstvo je također zabilježilo kako ga je njegova bolest učinila osjetljivim na bol drugih.

On je naslijedio hemofiliju od svoje majke Aleksandre, dok se porodična historija bolesti može pratiti do njegove bake Kraljice Viktorije. Njegova hemofilija je dovela do kontroverzi, jer je bila uzrok glasina da njegova majka ima vezu sa Grigorijem Raspućinom. Raspućin je tvrdio da može ˝izliječiti˝ Alekseja kada je on bio na ivici smrti nakon niza komplikacija u vezi sa hemofilijom.

Aleksej se igrao sa sudbinom spuštajući se saonicama niz stepenište. Povrijedio se tako teško da nije mogao biti preseljen zajedno sa svojim roditeljima i starijom sestrom Marijom koju su boljševici prebacili u Ekaterinburg (ili: Jekaterinburg) aprila/travnja 1918. godine. Aleksej se sa svoje tri sestre pridružio porodici nekoliko sedmica kasnije. Bio je ograničen na upotrebu invalidskih kolica u preostalim sedmicama svoga života.

Dijelile su ga dvije sedmice do njegovog četrnaestog rođendana kada je pogubljen 17.07.1918. godine u podrumskoj sobi Ipatiev kuće (Ipatiev House) u Ekaterinburgu (Jekaterinburg). Pogubljenje su izvele snage boljševičke tajne policije pod vodstvom Jakova Jurovskog (Yakov Yurovsky). Prema jednoj verziji pogubljenja, porodici je sredinom noći rečeno da se obuče jer će biti preseljeni. Nikolaj II je nosio Alekseja do podruma. Njegova majka je zamolila da se donesu stolice kako bi ona i Aleksej mogli sjesti. Kada se porodica smjestila zajedno sa svojim slugama rečeno im je da će biti pogubljeni. Streljački odred je prvo ubio Nikolaja, Caricu, i dvoje sluga. Aleksej je prestravljen ostao sjediti u stolici prije nego su se ubice okrenule prema njemu i pucale. Dječak je ostao živ i ubice su više puta pokušale da ga ubodu svojim bajonetima. Na kraju je Jurovski ponovo pucao u dječaka i on je tiho pao. Glasine da je Aleksej preživio su počele kružiti kada su otkrivena tijela članova njegove porodice. Aleksej je nedostajao zajedno sa jednom od njegovih sestara (vjeruje se Marijom ili Anastazijom). Ipak, historičari smatraju malo vjerovatnim da je izbjegao smrt zbog toga što je imao hemofiliju.

Aleksejeva hemofilija je u direktnoj vezi sa usponom Grigorija Raspućina. Jedna od mnogih stvari koje je Raspućin uradio, a koje su sasvim slučajno uzrokovale pad Romanovih bila je da kaže Caru kako će pobijediti u ratu kada on (Car Nikolaj II) preuzme komandu nad Ruskom armijom. Prihvatanje ovoga savjeta je bila ozbiljna greška s obzirom da Car nije imao vojno iskustvo. Carica Aleksandra, veoma religiozna žena, oslanjala se na Grigorija Raspućina i vjerovala je u njegovu sposobnost da pomogne Alekseju u onome gdje konvencionalni doktori uspjeli.


Članak preuzet sa: Wikipedia-slobodna enciklopedija

Prijevod i obrada: UHBH