Šta je Hemofilija?

Šta je hemofilija?

Hemofilija je najčešće nasljedni poremećaj zgrušavanja krvi kod kojeg se krv oboljelih ne zgrušava na odgovarajući način uslijed nedostatka ili smanjene aktivnosti faktora koagulacije, proteina koji se nalaze u krvi i djeluju kaskadno, odnosno aktiviraju jedan drugog kako bi omogućili zgrušavanje krvi.

Koji su tipovi hemofilije?

Dva najčešća tipa hemofilije su hemofilija A, koja nastaje uslijed nedostatka ili smanjene aktivnosti faktora koagulacije VIII (FVIII), i hemofilija B, koja nastaje uslijed nedostatka ili smanjene aktivnosti faktora koagulacije IX (FIX).

Hemofilija A je češći oblik hemofilije i javlja se kod približno 1 na 5.000 muške novorođenčadi, dok se hemofilija B javlja kod približno 1 na 30.000 muške novorođenčadi.

Kako se hemofilija manifestira?

Hemofilija se manifestira čestim krvarenjima koja nastaju i pri najmanjim povredama i/ili spontano. Osobe sa hemofilijom ne krvare obilnije u odnosu na zdrave osobe, već krvare duže. Kod tih osoba javljaju se i unutrašnja krvarenja u mišiće, zglobove i meka tkiva, koja mogu dovesti do trajnih oštećenja, ali i biti opasna po život ukoliko se jave u vitalnim organima, poput mozga.

Ponavljana krvarenja u isti zglob mogu u konačnici dovesti do hemofilične artropatije, hroničnih ireverzibilnih promjena u zglobu koje rezultiraju deformitetom i disfunkcionalnošću zgloba.

Ovisno o nivou faktora (FVIII ili FIX) prisutnog u organizmu oboljelih, hemofilija se klasificira na tešku, umjerenu i blagu. Nivo faktora (FVIII ili FIX) kod zdravih osoba iznosi 50–150 IU/dl krvi.

Kod teške hemofilije nivo faktora iznosi <1% (<1 IU/dl krvi) u odnosu na vrijednosti kod zdravih osoba. Kod osoba sa teškom hemofilijom česta su krvarenja u zglobove i mišiće. Ove osobe mogu imati krvarenja jednom do dva puta sedmično, koja su često spontana, odnosno nastaju bez očiglednog uzroka. Teški oblik hemofilije A (nedostatak ili smanjena aktivnost FVIII) ima 50–60% oboljelih.

Nivo faktora kod umjerene hemofilije iznosi 1–5% (1–5 IU/dl krvi) u odnosu na vrijednosti kod zdravih osoba. Osobe sa umjerenom hemofilijom krvare rjeđe u odnosu na osobe sa teškom hemofilijom, otprilike jednom mjesečno, te imaju produžena krvarenja nakon operacija, ozbiljnijih povreda i vađenja zuba. Kod osoba sa umjerenom hemofilijom spontana krvarenja su rijetka.

Kod osoba sa blagom hemofilijom nivo faktora iznosi 5–40% (5–40 IU/dl krvi) u odnosu na vrijednosti kod zdravih osoba. Ove osobe ne krvare često, a krvarenja se uglavnom javljaju nakon operacija i ozbiljnijih povreda.

Kako se nasljeđuje hemofilija?

Gen za hemofiliju se prenosi spolnim hromosom X, što znači da se prenosi sa gena roditelja na potomke. Žene koje su nosioci gena za hemofiliju najčešće nemaju simptome hemofilije, dok u slučaju prisutnosti gena za hemofiliju kod muškaraca, simptomi hemofilije se ispoljavaju. Kad otac ima hemofiliju, a majka je zdrava, niti jedan sin neće imati hemofiliju (iz razloga što od oca sinovi nasljeđuju Y hromosom), a sve kćerke će biti nositelji gena za hemofiliju (iz razloga što od oca kćerke naslijediti X hromosom na kojem se nalzi gen za hemofiliju). U slučaju da je majka nositeljica gena za hemofiliju, njeni sinovi imaju šansa od 50 procenata da će naslijediti ovo oboljenje, a kćerke imaju šansu od 50 procenata da će nositi gen za hemofiliju. Oko 70% slučajeva hemofilije A su rezultat nasljedne mutacije/defekta gena za FVIII, dok kod 30% oboljelih hemofilija A je rezultat spontane mutacije gena za FVIII.

Također, postoji i stečena hemofilija koja je javlja kod kod prethodno zdravih osoba, a nastaje uslijed stvaranja autoantitijela na faktore koagulacije (organizam osobe uništava faktore kolagulacije, jer ih prestane prepoznavati kao svoj dio). Stečena hemofilija nastaje i kod muškaraca i žena, uglavnom se javlja kod osoba srednje ili starije životne dobi, a može se javiti i u kasnim stadijima trudnoće ili odmah po porodu. Vrlo često se povlači nakon odgovarajućeg tretmana.  

Kako se dijagnosticira hemofilija?

Na hemofiliju treba posumnjati ako u anamnezi postoje podaci o hemofiliji u porodici, čestoj pojavi modrica u ranom djetinjstvu, pojavi neuobičajeno dugog krvarenju nakon padova i/ili posjekotina, produženom krvarenju nakon vađenja zuba ili hirurških zahvata, kao i pojavi spontanih krvarenja u zglobove, mišiće i meka tkiva. Krvarenja u zglob se manifestuju oticanjem zgloba, bolom i ukočenošću, kao i otežanom pokretljivošću.

U svrhu postavljanja dijagnoze hemofilije potrebno je uraditi testove hemostaze, kao i izmjeriti aktivnost FVIII odnosno FIX. Kod osoba sa hemofilijom je aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme  produženo, dok su protrombinsko vrijeme i broj trombocita normalni. U slučaju da osoba ima hemofiliju A aktivnost FVIII će biti snižena, dok je u slučaju hemofilije B snižena aktivnost FIX.

Dijagnozu hemofilije postavlja hematolog.

Kako se liječi hemofilija?

Trenutno liječenje hemofilije bazirano je na nadomještavanju nedostajućeg faktora koagulacije u obliku inravenskih injekcija preparata FVIII ili FIX. Liječenje se može sprovoditi kao terapija po potrebi- davanje preparata faktora FVIII ili FIX u trenutku kada se krvarenje javi ili kao profilaksa- davanje preparata faktora 2-3 puta sedmično u svrhu prevencije nastanka krvarenja. Novonastalo krvarenje je potrebno tretirati što je prije moguće (prema smjernicama unutar 2 sata od nastanka), kako bi se smanjila bol i oštećenje zglobova, mišića ili organa. Napredak medicinske nauke u liječenju hemofilije posljednjih godina je veliki, te uključuje i razvoj lijekova za liječenje hemofilije koji nisu faktori koagulacije. 

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on email
Email